Saturday, December 10, 2011

Massive Attack - Atlas Air

Iščekivanje novih albuma je obično popraćeno strepnjom, nestrpljivošću i neizvjesnosti zbog vječite želje da budu bolji od prethodnog, donesu neki novi, najbolji, nikad viđeni zvuk. I tada, kada izađu polemiziramo o tome jesu li bolji od prethodnih, na koji način predstavljaju fazu benda i kakav im je zapravo smisao i tako dalje i tako bliže.

Što se konkretno tiče Massive Attack, do sada mi nikad nisu predstavljali tzv. laku metu, kao što su, primjerice, neki recenzenti opisali zadnji album od Radioheada. Doslovno svaki album od Massive Attacka ocijenjujem na skali od epohalnog do skroz dobrog. Zovite me suludim sljedbenikom, beskompromisnim obožavateljem, kako kod vam drago, ali tome je jednostavno tako.

Tako je bilo i sa Heligolandom, upravo sam maloprije išao pratiti tekst pjesme Atlas Air i došao do neobičnog zaključka o tome kako je fenomenalno Robert pobijedio metričku nesavršenost stihova u pjesmi. Gutanjem više slogova u nizu dovodi neke od misli do potpune neprepoznatljivosti bez paralelnog čitanja teksta pjesme. To samo po sebi i nije neka novost, ali u konkretnom slučaju me je neodoljivo podsjetilo na skrolajuće tekstove na pozadniskim vizualizacijama prilikom njihovih nastupa uživo. Točnije, podsjetilo me na onu stilizaciju teksta koja ga čini takvim da izgleda kao da ga izjeda računalni virus. Tako i ovo pjevanje zvuči kao da je namjerno na nekim mjestima oštećeno, dok je na drugima izgovor prejasan.

Nevezano uz prethodno zapažanje me oduševljava gotovo neprimjetna promjena tempa u ritmu na početku, upravo kao i mantrajuća sekvenca na klavijaturama, koju posebno ističu beskonačnim ponavljanjem na nastupima uživo, kojeg nikad dosta, pa mi je albumska verzija pjesme uvijek i redovito prekratka.

No comments:

Post a Comment