Tuesday, April 12, 2011

Low - C'Mon (Sub Pop, 2011.)

U vrijeme nakon što je jedan minimalistički bend minimalistički nazvan The XX požnjeo popriličnu naklonost publike i raznoraznih remiksera sa svojim debitantskim izdanjem isto tako minimalističkog naslova „XX“, do mene je procurila verzija novog albuma minimalistički nazvanog C'mon, benda koji se zove Low, minimalistički. Čak i minimalističkije od The XX, ako primjetimo da za razliku od njih nisu u naziv stavili određeni član. I jedan i drugi bend su savršen primjer kako se jednostavnim sredstvima kreativnosti može postići velika potencijalna energija kreativnog stvaranja.

Odmah pri uvidu u popis naslova pjesama je postalo jasno da se dogodila neka promjena u temi albuma u odnosu na prethodni Drums and Guns iz 2007. (Da, od onda su prošle čitave četiri godine!) Naslove poput Sandinista, Hatchet, Your Poison, Murderer, Violent Past zamijenili naslovi poput Try to Sleep, Nightingale, Nothing but Heart i sve mi je postalo jasnije kada sam na SubPopovoj najavi njihovog novog albuma saznao ono što do sada o Drums and Guns nisam znao, a to je da je album zapravo slijedio u to vrijeme podosta popularan trend osvrta na rat u Iraku i američko ponašanje poput svjetskog policajca uopće.

Tamo također kaže i da su ekipa iz benda izjavili da bi ovaj album trebao naslijediti prethodni u kontekstu „ajmo sad zaboraviti ono što je bilo prije i smisliti način kako ćemo nastaviti dalje, zajedno, kao ljudska bića“. Ako je već, a kažu da ništa nije, slučajno da sam prvi puta slušao ovaj album otprilike u vrijeme tsunamija u Japanu, onda je to u najmanju ruku jako zanimljivo. Osim toga ne može se ne primjetiti simbolična povezanost sa činjenicom da su pjesme snimane u bivšoj katoličkoj crkvi, a ja sam se odmah sjetio da bi i nakon TE spoznaje savršeno legao jedan set video zapisa sa svirki u njoj, nešto slično onome što su napravili The National u napuštenom dvorcu.

Poseban naglasak ću staviti na pjesmu Especially Me, koja mi je u najvećoj mjeri pružila ono što najviše volim u ovom bendu, a to je ta u prvom poglavlju spomenuta, kako ja to zovem, potencijalna energija kreativnog stvaranja. Ono nešto što kad doživiš kao konzument umjetnosti u tebi kao posljedicu ostavi naizgled sasvim spontanu sposobnost da kao sam od sebe načiniš nešto dobro ili dobro načiniš nešto. No, u osnovi je bitno da su u istoj frazi i riječ dobro i riječ činiti. Iako se u malo prije spomenutoj pjesmi to nekako prožima kroz kompletnu strukturu pjesme, poslušate li album, siguran sam da ćete u ostatku albuma naići na čitavo obilje lijepih misli, raznovrsnih priča o ljudskosti, otpjevanih na pomalo tužnjikav (sadcore), ali opet i snažan način.

No comments:

Post a Comment