Saturday, April 17, 2010

Perfektna pjesma The Perfect Map odličnog benda Thee More Shallows

THE PERFECT MAP

Oh my god, are Thou glad?
I think we found the perfect map to the song in your head
Before they pronounced you dead.
So keep our hands tightly tied and our mouths open wide.
We will sing out all the time and say nothing and be satisfied.

Is it wrong to remind
people having a good time
that they're out of your sight
and it's showing?

In the cold, in the yard we saw sounds tore apart
and we were freaked out by the signs of a bloody final fight.
We were worked up with the fear that you had disappeared
but we found your note at dawn.
So this is for the people celebrating evil
songs: We're going back, back, back, back, back, back to the laws!

Is it wrong to remind
people having a good time
that their groove isn't tight
and it's showing?

Malo čudan uvod za ono čega sam se htio dotaći, mada uzme li se u obzir da jednostavno nisam siguran je li kod Thee More Shallows pri izvedbi jača njihova akustična snaga ili pak ona lirička, sasvim je prihvatljiv.
Pretraživanjem po pretraživačima weba naišao sam samo na niže priloženu video verziju pjesme, tako da tko ih još nema u kolekciji neka se proba za prvu ruku sam uvjeriti zbog čega sve ovo ustvari i pišem.



Dakle, nije mi samo ova njihova pjesma prouzročila leptiriće u trbuhu, već čitavi albumi i to svi. Ova i još nekoliko njih su se malo isticale i uvrstio sam ih u svoju plejlistu prigodnog programa i majko mila, svaki puta kada dođu na red iznova osjetim neko posebno uzbuđenje i počnem razmišljati o tom predivnom fenomenu sposobnosti kreativne snage da kroz pjesmu ili općenito kroz neko "ljudskih ruku djelo" autor svoju energiju prenese na konzumenta.
I onda se sjetim da je valjda i to jedan od ključnih razloga zbog kojih mase kontinuirano hrle na nastupe uživo, muzički festivali cvijetaju kao nikada, a koncerti se rasprodaju pa čak i u vrijeme sveopće ekonomske krize.

Iskreno, pri prvom susretu sa pjesmom totalno neobična stvar i ponešto znakovita. Fascinirala me podudaranost između toga koliko sam opčinjen pjesmom i time da se pjesma zove Savršena karta. To je bitno zbog činjenice da su mi karte nepovratno ušle u život i to tako da mi kao geodetu, čine sastavni i neizostavni dio.

Međutim, budući da se pokazalo kako se radi o pukoj pjesničkoj primjeni riječi i njihovim stavljanjem u metaforički smisao, možda je bolje ovu moju fascinaciju tretirati samo na razini individualnog doživljaja (ne vjerujem da je mnogo takvih kojima je karta sastavni dio života na bilo koji način i da su njome opet toliko opčinjeni da bi im sam spomen u naslovu pjesme trebao biti neki znak).

Thee More Shallows su po definiciji dio experimentalne indie scene San Francisca. Njihov zapravo i ne toliko eksperimentalan zvuk je povremeno minimalističan, uglavnom vođen prstima-prebirajućom gitarom i nježnim glasom povučenog pjevanja Dee Kesslera, a sve je upotpunjeno efektima i dionicama na sintesajzeru, ponekad i nekim od gudačkih instrumenata. Bas-gitara i bubnjevi čine jako diskretnu ritam sekciju, koja toliko diskretna da se čini kao da je više nema nego ima.

Nježnost u opisu ove glazbe može imati dvostruki značaj. S jedne strane može vam ilustrirati mjesečev krajobraz sa prekrasnim pogledom na plavu planetu, ali sa druge strane izazvati donekle otužne emocije. U svakom slučaju toplina raspoloženja koju momci uspostavljaju svakako će ublažiti ovo posljednje.

Možda bi najbolje bilo zamisliti se baš kako se nalaziš na mjesecu, području male gravitacije, kako polu-hodaš, polu-lebdiš pu vakuumu, pomoću svakog odraza od tla možeš do idućeg spuštanja na tlo provesti zaseban mini-let. I onda u tom letu osjetiti prekrasnu slobodu pokreta.

Otprilike tako nekako se Thee More Shallows igraju sa glasom i glazbom, na trenutke su ležerni, smireni, a nakon toga postupno i gotovo neprimjetno postanu dinamični i uzbudljivi. Onako, kao da bez potrebe velikog ulaganja snage postoji mogućnost dugotrajnog kretanja u kojem opet nema ograničenja u pokretima i pozama. Ako me razumijete što vam želim reći.

Od drugog albuma (More Deep Cuts) su ritam sekciju na pojedinim mjestima sasvim diskretno dopunili sintetiziranim ritmovima, ali to jedva da uopće stilski mijenja pravac kojim su krenuli sa The History of Sport Fishing.

Ne znam što je trenutno sa bendom, izdali su taj zadnji Book of Bad Breaks 2007. godine i nekako baš po webu nema nekih tragova o nastupima, radu na novom materijalu i tome slično.

No comments:

Post a Comment