Friday, March 31, 2017

Chaz Bundick, The Mattson 2, Star Stuff i ugodno prisjećanje dobrih starih vremena

U nedjelju, na današnji dan prije tri godine, sam započeo stalni život na novoj adresi - kilometarski više zapadnijoj i manje južnijoj, kulturološki bitno više južnijoj nego zapadnijoj. Pulu doživljavam kao grad kojim se prošlost kao motiv nazire na svakom uglu, grad praktički kao da je živući muzej na otvorenome (doduše, kao i većina gradova na obali Jadrana). Ne samo da se suvremeni život isprepleo oko antičkih, venecijanskih, austrijskih, austrougarskih, jugoslavenskih spomenika, već se i u kulturi, duhu grada osjeti drugačiji stav. Kao da se osjeća sentiment zapušteno je privlačno. Svakako ne bih želio da ovo zvuči kao osuda i ogradit ću se izjavom da su ovo samo moji individualni utisci i nemam poriva da tražim istomišljenike.

Često tako u tom smislu osjetim svojevrsno podsjećanje na pretkapitalističko doba na ovim prostorima, doba kad su se fasade obnavljale rijetko, kad je novih automobila, bicikala i motocikala bilo manje, a prašine je bilo više. Uglavnom, doživim si Pulu kao svojevrsni lo-fi grad, kazetu u odnosu na CD ili nešto slično.

Kao šlag na kraju, točka na i, budali šamar ili kec na desetku takvom ugođaju mi je današnju godišnjicu obilježila preporuka novog albuma na Hype Machine. Radi se o Chez Bundicku, osobi koja stoji iza imena Toro y Moi i albumu koji je snimio sa jazz duetom The Mattson 2 (čitaj: dvojica Mattsona - Jared i Jonathan) - Star Stuff. Ime odgovara materijalu. Zvuk koji su proizveli je čista reminiscencija na vrijeme kada je Jura Stublić bacio radio kroz prozor, Rundek sanjao o kući u Bosutskoj 27a, a Neki to vole vruće su se valjda osjećali kao jeans generacija.

Gore je dana poveznica na spomenutu promociju na kojoj se album može poslušati u cijelosti i to besplatno (mislim da čak nije nužna ni registracija na Hype machine), a upućujem i na spot za naslovnu pjesmu sa albuma, koji je također još žešće podsjećanje na retro doba.


P.S.
Kad smo već kod podsjećanja na prošla vremena, pala mi je na pamet i ova disko poslastica:

Tuesday, April 26, 2016

Noćne misli u staroj Belgiji: Suede - Night Thoughts tour uživo u Ancienne Belgique

Iako svaka njihova najava, pa zatim objava novog albuma izazove posebno uzbuđenje, pri čemu situacija sa Night Thoughts nije bila nikakva iznimka, moj prvi susret sa albumom je donio tek djelomično oduševljenje. Doživljaj nije bio potpun. Preslušao sam album nekoliko puta, većina momenata mi je sasvim dobro sjela, međutim nikako da se srdačno složim sa općim mišljenjem kritike da je to stvarno dobar album.

Onda je Katja otkrila povoljnije avionske karte za Bruxellex/Brussels/Brisel baš u vrijeme kada si možemo iskombinirati izostanak s posla sa njihovim nastupom u ne bilo kakvom Ancienne Belgique (AB/Stara Belgija). Kažem ne bilo kakvom jer slovi za prostor sa savršenom akustikom, mnogi su bendovi tamo snimili live albume, a nakon doživljenog ću dodati da je to i prostor iz mašte za svakog ljubitelja glazbe uživo (pod uvjetom da mu problem ne predstavlja zabrana pušenja). Osim pušenja, koje je zabranjeno u svim ostalim prostorima, ama baš sve ostale okolnosti su podređene svrsi zbog koje prostor i postoji. Nigdje nije bilo gužve, garderoba je bila na samoposluživanje, a pivo odlično.
Ono za što sam u prvim trenucima mislio da će biti posebnost ovog nastupa – unique two set show – je zapravo bila posebnost cijele Night Thoughts turneje. Koncert se odvio u dvije faze: u prvoj smo poslušali novi album uživo uz projekciju filmića/spotova, a u drugoj je izveden regularni dio koncerta. Izvedba Night Thoughts je očekivano, poput albuma počela grandioznim simfoničnim uvodom uz simultano prikazivanje prvih kadrova ciklusa filmića na poluprozirnoj mreži napetoj ispred benda, tako da je Brettova i bendova poluvidljivost ovisila o omjeru jačine svjetla rasvjete na pozornici i onog iz projektora. Zanimljiva je to bila igra silueta i sjena, navlačenja, zavlačenja, navođenja i zavođenja. Poslušali smo kronološki dosljednu reporodukciju novog albuma pristojno, a nakon pauze je na pozornicu izašao neki drugi Brett.

Onaj razuzdaniji Brett. Izašavši iz poluprisutnosti, predstava se već mogla nazvati razlogom za dolazak na udaljeni koncert, Brett kao da je u pauzi uzeo eliksir za osobnu transformaciju, a odmah je postalo očito i da publika na koncert bolje reagira kada se izvodi glazba koja je već „svoje odležala“. Često je kod koncerata koji se dogode u sklopu promo turneje slučaj da se polemizira o forsiranju novih materijala nauštrb starih materijala zbog koji, realno, na koncerte ipak dolazi veći dio publike. Ovdje su Suede lukavo i pošteno odigrali na loptu prethodne najave, pa smo svi unaprijed znali što nas čeka i, na koncu, svatko je dobio svoje.  Uglavnom, počevši sa „Moving“ su započeli sa drugim dijelom nastupa u kojem će izvesti 10+2=12 pjesama. Nije bilo strastveno ko u ludim devedesetima, no uzmemo li u obzir neumoljivu prolaznost, ovaj gospodin je svoju porciju davanja sebe za obožavatelje odradio pošteno.

Površnim pregledom setlisti sa prethodnih nastupa je unaprijed bilo jasno da svaki puta odaberu drugu pjesmu za akustičnu izvedbu, ovaj puta je to bila The Sound of the Streets i to je itekako bio poseban moment. Drugi poseban dio večeri se dogodio kada je nakon baš dugotrajnog i baš upornog inzistiranja publike povratkom na bis duhovito ustvrdio kako budući da on mora čuvati svoje glasnice, najbolje da publika dokaže tu svoju privrženost i umjesto njega pjeva bez pratnje. Magija bi u tom trenu bila savršeno vrhunska da je publika znala tekst Everything Will Flow, tješim se da je i ovo imalo neku svoju draž. Na trenutak se učinilo kao da će to Bretta izbaciti iz takta, no zaboravio sam da na pozornici nije od jučer. Samo je snalažljivo vedro dobacio da je to ipak njegov šou, da neće dozvoliti da krene nizbrdo i da je stoga najbolje da preuzme svoju stvar u svoje ruke. Otpjevali su još New Generation i nakon toga nepovratno nestali iza zastora.

Oni su iza zastora nestali, a Katja i ja smo si odlučili pomoći sa pivom sa šanka, kupili suvenir i uputili u briselsku noć… Danas, nakon što su album i doživljaji „malo odležali“, mogu reći da kad slušam Night Thoughts, više nemam dvojbe oko usaglašavanja sa općim pozitivnim mišljenjem kritike, kakve sam imao u prvom odlomku.

Vidi još: Photobook Suede @ Ancienne Belgique

Tuesday, February 02, 2016

Suede: novi album + ekskluzivan nastup

S obzirom na učestalost objavljivanja, dobro da mi Google još uopće drži ovaj blog aktivnim.

A kad je već i dalje aktivan, bilo bi pristojno da nastavim održavati uhodanu dinamiku od jedva jedne objave na svakih šest mjeseci i to sam odlučio potaknut emocijama koje su počele navirati posljednjih dana.

Suede su izdali novi album i, kako to obično biva, predstaviti će ga ne tako bogatim nizom nastupa uživo. Osim činjenice da se ide na specijalni, citiram unique two set show, što je samo po sebi uzbuđenje koje će nesumnjivo donijeti poplavu dojmova, u uobičajenoj rutini prisjećanja momenata koji su obilježili odnos sa opusom omiljenog izvođača sam naletio na pjesmu Wild Ones. Posebno me raznježila podsjećajući me na nebrojene uspomene, trenutke nijemosti i zatečenosti pri zurenju u  stilizirane videouratke na prelasku iz kraja '90-ih u početak '00-tih.

Kako god, ne mogu odoljeti da ovdje ne podijelim spot za tu prekrasnu pjesmu, jednu od onih koje uvrštavam među najvažnije u životu, a o utiscima sa uniqe show-a možda eventualnom prilikom.